Za svaku vezu, pa tako i onu koja odoleva izazovima prostorne kilometraže, treba dosta strpljenja i truda. Ipak, kada smo sa voljenom osobom svakodnevno, deleći zajedničke trenutke kroz mnoge životne situacije, naša veza je, bar naizgled, čvrsta. Kod ljubavi na daljinu, postoji dosta stvari oko kojih bi mogli da pravimo sebi i partneru problem. Nemamo uvid u to šta radi, gde se kreće, koga upoznaje. Daljina nas ometa u racionalnom pogledu na suštinu veze - a to je poverenje.
Često se kao najveći problem kod ovakvih udaljenih odnosa javlja ljubomora i nepoverenje. Bilo da za to postoji objektivan razlog ili ne, takva osećanja se ne vezuju samo za ovakav tip veze. Ukoliko bi postojala mogućnost da sa partnerom provedemo 24 časa, sklonost sumnji i nepoverenju bi se kod nas ponovo manifestovala. Dakle, problem je u samoj ličnosti, a ne u konkretnoj udaljenosti.Treba zato ući u samu srž problema. Odakle potiče ljubomora, zašto se i u kom intenzitetu manifestuje i koja bi bila njena zdrava doza?
Mnogi misle da bez malo ljubomore nema ni dokaza ljubavi. To je ona vrsta, naizgled bezazlene, podnošljive ljubomore, koja čak ume da nam bude i simpatična. Na taj način, možda samo želimo da dobijemo dokaz da partner nije ravnodušan na potencijalne udvarače i da smo mu i dalje bitni u životu. Kada takva ljubomora preraste u posesivno ponašanje, sa naglim izlivima panike i besa, onda dolazi do ozbiljnog problema. Treba, pri tome, praviti jasnu razliku između toga da li za ovakva osećanja imamo i konkretne razloge ili ne. Što je čovek nesigurniji u sebe, utoliko su veće šanse da bude bezrazložno ljubomoran.
Zato je od velike važnosti da konstantno radimo na izgradnji vlastitog samopouzdanja, kako ne bi bili u situaciji da nas obuzme ova neuravnotežena emocija. Ona može toliko da nas preplavi, da nismo svesni vlastitih misli i postupaka. Samopouzdanje se, sa druge strane, može graditi na razne načine. Bez vere u sebe sve nam je u životu teže, a naročito izgradnja i održavanje stabilnog i zdravog ljubavnog odnosa. Najbolje prilike, kako poslovne, tako i u vezi mogu da nam lako propadnu usled nedovoljne vere u sebe.
Na prvom mestu bitno je samoispitivanje, da bi uopšte znali šta je to što nam narušava veru u sebe. Neprocenjivo je važno imati pozitivan stav i uz to isticati dobre strane ličnosti, koje svi imamo. Smanjiti nivo samokritičnosti, koja može da nam uništi i najmanju dozu samopouzdanja, u važnim i odlučujućim životnim trenutcima. Sve greške mogu da se isprave i one nisu trajne. Suočavanje sa vlastitim strahovima je, takođe, veoma bitno, jer nas oni koče u duhovnom razvoju. Raditi na izgradnji vlastitog stava i dosledno ga se držati, čak i u labilnim momentima.
Da bi se osećali ispunjeno, nezavisno od toga da li smo u vezi ili ne, treba se naučiti zahvalnosti. Ne treba se žaliti zbog nečega što nemamo, već da budemo zahvalni na onome što imamo. To se može preneti i kod veze na daljinu. Ona može da bude upravo problem samo u našoj glavi. Ukoliko je posmatramo sa pozitivnije tačke gledišta shvatićemo da može više da nam koristi, nego što nam šteti. Možda nam daje dovoljno vremena i prostora da se posvetimo sebi, prijateljima i porodici, a da se svaki put iznova uželimo naše voljene osobe. Blizina i daljina ne postoje, bitno je kako mi to doživljavamo. Postoji dosta parova koji dele zajedničku postelju i žive pod istim krovom, a udaljeni su jedno od drugog i hladni, sa lošom komunikacijom i bez emocija. Sprečiti nekoga da se odluči na prevaru je nemoguće i tu ni fizička blizina ništa ne pomaže.
Ukoliko veza nije jaka, bez stabilnog temelja zasnovana na iskrenosti, poštovanju i vernosti, tada je sve drugo manje bitno. Kada iskreno volimo i u tu osobu imamo potpuno poverenje, daljina nije važna i može da bude samo dokaz jačine takve ljubavi.