Često nam se dešava da se u ljubavi razočaramo, izađemo kao povređena strana, a da se pri tom ne zapitamo da li smo za to i sami krivi. Kada upoznamo osobu koja nas privuče na prvi pogled i sa kojom lako nađemo zajednički jezik, često je uzdižemo na pijedestal. Svako od nas je ponekad sklon iluzijama, pa tako i neretko umemo da idealizujemo partnera. Kao razlog se često navodi potreba da osećaj sreće i euforične početne zaljubljenosti još više pojačamo. Kada u tome i preteramo neretko zanemarimo mane naše druge polovine, što može dovesti do neminovnog razočaravajućeg efekta.
Ne samo da nas zabluda prati kada je reč o drugoj polovini, već i kada je u pitanju i sam pojam ljubavne veze.
Naime, veliki broj ljudi misli da za nas postoji samo jedna osoba, kao naša druga polovina. U potrazi za njom neki imaju sreće, a drugi nemaju... Ipak, istina je da stvari nisu tako crno bele kao što nam se čine. Ukoliko je i istina da imamo samo jednu srodnu dušu, to ne znači da sa njom uvek i završimo u vezi. Tu može da postoji niz odlučujućih faktora: splet okolnosti, vremenska poklapanja, da ne kažemo sudbina. Ipak, neretko nam se čini da partner sa kojim delimo i dobro i zlo je naša sušta suprotnost. Tada imamo običaj da posumnjamo u međusobno slaganje, pa čak i u to dali je to prava osoba za nas.
Ipak, priroda ponekad sama sredi ljubavno poklapanje. Kada je neko naša dijametralna suprotnost, možda za to postoji i konkretan razlog. Zato ne treba osuđivati na neuspeh potencijalnu vezu sa partnerom, koji se ne poklapa sa našim viđenjem sveta. Verovatno tako i treba da bude. Upravo nam treba neko ko iz drugačije perpsektive može da nam ukaže na bitne životne stvari. Neko ko nas razume i može da nam pomogne. Zar upravo to nije srodna duša?
Sve legende povezane s ljubavlju i vezama mogu biti neprijatne, naročito u okolnostima kada ne razlikujemo realnost od mašte. Pogrešnim tumačenjem nekih znakova možemo lako da se prevarimo i od nepovezanih činjenica da stvorimo prekrasnu ljubavnu priču, iako je stvarnost sasvim drugačija.
Nije nesvakidašnje da partnera idealizujemo i prikačimo mu osobine koje nema. To podsvesno dolazi iz naše želje da ulepšamo sliku o osobi, koje je naše srce u tom momentu preopznalo i izabralo.
Bitno je da kada uočimo prve znake potpuno drugačije realnosti ne dozvolimo da nas ista surovo baci na zemlju. U tom slučaju iz cele priče ćemo izaći povređeni i neutešni, nesvesni činjenice da smo takvom stanju i sami doprineli. Tako nastaju brojna razočarenja, jer smo nespremni da pravoj istini pogledamo u oči.
Jedna od njenih nuspojava je i tzv.platonska ljubav, koju svako od nas doživi barem jednom u životu. Ona je ništa drugo do naša idealizacija osobe, koja je predmet naših ljubavnih želja. To se često kosi sa stvarnošću i većina je toga ponekad i svesna. Ipak, odlučuju se svesno na to da žive u svetu mašte. To se često dešava u mlađem uzrastu, ali ni tu nema pravila. Mnogi su skloni platonskoj ljubavi i u poznijem dobu, neretko zbog straha da ako nešto konkretno preduzmu u vezi sa predmetom svojih želja budu i odbijeni.
Bez obzira jeste li već našli srodnu dušu, ili još tražite onog pravog, morate imati na umu da svaka veza traži obostranu predanost, kao i poštovanje i komunikaciju. Pravu ljubav treba izgraditi na čvrstim temeljima, kako bi bila trajna i kako bi mogla odoleti svim nedaćama koje je očekuju.