Šta žele muškarci, a šta žene?
Muškarci ne trpe nepoštovanje. U stanju su da pređu i preko toga da ih ne volite, ali manjak poštovanja nikako ne prihvataju. Stalo im je do toga da ih žena poštuje i podržava, kako privatno tako i javno.
Većina muškaraca zna da ženu oduševljavaju romantične stvari, ali žene ne razumeju da je efekat isti kad muškarcu pružite osecaj moći. Od toga se prosto otope. To je dobroćudan način održavanja ravnoteže u vezi. Muškarci ceo život žude za ženom koja će ih zadivljeno pogledati i reći im: "Divim ti se". Popeće se na vrh planine, samo da bi zadobili divljenje žene koju vole.
Ali žena pri tome mora biti žena u pravom smislu te reči. Ona mora da ga inspiriše svojom ženstvenošću, nežnošću, blagošću. Nasuprot tome, žena počinje da liči na muškarca u silnoj želji da dostigne neki zamišljeni status za koji veruje da ce je usrećiti. Uporno se bori za prevlast sa muškarcem, u strahu da ne bude ponižena i u drugom planu. U toj borbi je otišla od sebe same i odrekla se svojih lepih ženskih osobina koje sada smatra slabostima.
Normalnom muškarcu koji želi ženu pored sebe nije potreban drugi muškarac na tom mestu. To ne znači da žena mora biti slaba. I tzv. jaka žena može biti ženstvena, da oseća muškarca kao prijatelja i saradnika a ne kao suparnika. To će zloupotrebiti samo muškarac sa ozbiljnim ličnim problemima, a takvih ipak nije mnogo. Kada žena pokaze blagost, nežnost i brigu o svom muškarcu on će učiniti sve za nju. Osnova svega ovoga može i mora biti jedino istinska ljubav a ne ženina želja za dominacijom, jer će ga u tom slučaju ona gušiti, a on ce bežati.
Zašto muškarac ne može da ispuni svoju ulogu?
Osim toga, iako „jači“ pol, muškarci imaju veliko breme na leđima. To je strah da neće ispuniti očekivanja: svoja, svojih bližnjih, u ljubavi, na poslu. Oni to nikada neće reći glasno, ali ono što žene mogu da urade jeste da im stave do znanja koliko ih podržavaju u svemu što rade. Svesno ili ne, do potvrde im je jako stalo.
Ipak i muškarci, sa svoje strane, zdušno pomažu ženama na ovom putu medjusobnog nerazumevanja i nezadovoljstva.
Oni su zaboravili ko su, odustali su od sebe i povukli su se iz borbe za svoju poziciju. Do toga je došlo i dobrim delom stoga što je (kao uostalom i žena) muškarac otišao od Boga i pita se da li uopšte treba da bude vodja. Takodje, uplašen je i zbunjen i zbog toga što nije naučen svojoj ulozi od strane roditelja. A oni od svojih. U jednom trenutku je nit prekinuta. Kao posledica velikih promena u svetu, novog vremena i novih vrednosti a potpomognuto alibijem čestih slučajeva maltretiranja i ponižavanja žena u prošlosti.
Muškarac se uspavao jer se njegova pozicija do skoro podrazumevala i za nju nije morao da se bori. Sa druge strane žena stalno razmišlja. Ona je takvo biće, i sada koristi muško povlačenje i hoće da vodi.
Kako sve ovo prevazići?
Prvo treba doći, ili vratiti se, sebi. Osvestiti sebe preispitivanjem. Steći samosvest. Potom delovati.
Samosvest podrazumeva svest o svojim istinskim osećanjima, željama i mislima, o svojim postupcima i osobinama, mogućnostima i ograničenjima. Samosvest podrazumeva još nešto - svest o svojoj vrednosti.
Ako ne poznajemo sebe, ne znamo koliko vredimo. Sebe ili potcenjujemo ili precenjujemo, često naizmenično. Pritom nas nagriza osećaj duboke nesigurnosti. Uzalud pokušavamo da ga ugušimo. Nesigurnost je posledica udaljenosti od sebe i ne može se ukloniti dok se sebi ne približimo.
Na kraju krajeva, ključ je ipak u ljubavi. Ali kakvoj? O tome, sledećom prilikom...