Nova pismenost - internet pismenost
Značenje pojma pismenosti tokom istorije se menjalo. Ovo je bilo uslovljeno razvojem društva. Vladavina rukopisne forme je zahtevala uglavnom osnovnu pismenost (čitanje i pisanje). Ali sa razvojem modernih načina komunikacije i informisanja pojavljuju se pojmovi digitalna pismenost (sposobnost upotrebe novih tehnologija) i medijska pismenost (sposobnost razmene informacija putem medija).
Moderne tehnologije su donele velike promene, uticale na mnoge aspekte društva i izmenile mnoga gledišta. Tako se promenio i koncept shvatanja pismenosti. Više nije dovoljno samo znati čitati i pisati, već je potrebno elektronski se opismeniti radi lakšeg funkcionisanja u savremenom društvu. Možemo konstatovati da se promenio i kvalitet komunikacije i povećao njen kvantitet.
Prednosti upotrebe Interneta su brojne, ali da bi smo ih kvalitetno koristili moramo imati ovu “novu pismenost” koja nam omogućava da na jednostavniji i efikasniji način završimo brojne poslove, informišemo se i zabavimo.
Informacione tehnologije značajno su proširile mogućnosti globalne komunikacije. Sada su nam lako dostupne druge kulture, drugi jezici i mnoštvo različitih podataka, i to tekstualno, auditivno i vizuelno. Što su nam bliži i dostupniji, to više i utiču na nas. Takođe, širok je dijapazon slengova koji su preuzeti sa Interneta pa se brojne promene dešavaju i u samom jeziku. Ako već koristimo neke od njih, bilo iz našeg ili iz stranog jezika, treba da znamo njihovo tačno značenje. Ne moramo ih znati i usvojiti sve, ali se treba potruditi da ovladamo bar onim osnovnim, da ne bi došlo do nesporazuma u komunikaciji.
Šta to znači?
Pismenost na internetu je naročito važna za onlajn komunikaciju. Usled pojavljivanja velikog broja društvenih mreža bilo bi korisno da svi znamo pravilan način izražavanja tokom ovakve komunikacije.
Najčešće greške pri online komunikaciji:
- greške prilikom brzog kucanja (daju loš prvi utisak i utisak da osobi koja piše i nije baš stalo)
- kratko i šturo izražavanje (davati premalo informacija ako već izlažemo svoj stav o nekoj temi) ili
- pak predugo i nedovoljno jasno izražavanje (“uzimati” previše vremena onome koji čita pri čemu se poenta najčešće izgubi negde u mnoštvu reči).
- često se greši i prilikom pravljenja razmaka. (Dobro je znati da se razmaci koriste: posle tačke i zareza, pre i posle zagrade, posle upitnika i uzvičnika, pre otvorenog i posle zatvorenog znaka navoda, pre i posle upotrebe kose crte za razdvajanje delova rečenice.)
- Takodje, treba misliti i o tome kakva osećanja će naš tekst izazvati kod onoga koji ga čita. Poštujte svog sagovornika, bez obzira na različitost stavova. Npr. korišćenje velikih slova je kao da vičete na sagovornika. Ali možda je i važnije od toga znati da prilikom komunikacije putem Interneta ne treba da se ponašamo kao da smo licem u lice sa sagovornikom.
Ne zaboravite da prilikom direktne komunikacije (pri čemu ste fizički u istom prostoru sa sagovornikom) postoje i druga, pomoćna sredstva koja pojašnjavaju i dodatno usmeravaju razgovor. To je tzv. neverbalna komunikacija koju čine gestikulacija, mimika, promena tona glasa i mnoštvo drugih, suptilnih i finih pokreta, koje zovemo govorom tela. Ovih “pomoćnika” smo lišeni kada komuniciramo putem Interneta. To treba imati na umu te paziti da budemo odmereni u svojim izjavama, da ne povredimo tudja osećanja i da ne iskrivimo smisao i suštinu poruke koju šaljemo.