Svako je bar jednom u životu doživeo neuzvraćenu ljubav, težak raskid ili okončanje braka. U najgorim trenutcima samoće i gubitka, mislili smo da nam se sreća nikada neće osmehnuti i da više nećemo ponovo voleti. Koliko god da nas je, u nekom periodu, prekid veze poremetio često zaboravljamo na bitne stvari. Sve ima svoj početak i kraj, pa iz svakog životnog iskustva izlazimo kao pobednici. Ta pobeda je u nama, tačnije u učenju koje kroz život steknemo.
Bilo da gubimo ili dobijamo, uvek se iznova uče lekcije, koje su nam od velike važnosti za dalje. Najgore je kada iste greške iznova ponavljamo, dopuštajući da nas porazi dočekaju na prvom životnom skretanju. Ukoliko iz nekog lošeg iskustva izađemo usamljeni, ali sa dobijenom životnom mudrošću, onda nam vreme nije uzalud potrošeno. U svemu tome, bitan je pozitivan stav. Čak i kada nam se čini da je sve crno, moramo gledati lepšu stranu života.
Ogromna greška je da odmah nakon raskida ostanete prijatelj sa bivšim partnerom. To je naročito važno kada je u pitanju velika ljubav, koju je teško preboleti. Da bi se rane zacelile potrebne su godine. Razum je taj koji, uglavnom, gubi bitku nad emocijama. Nije nemoguće, ali je teško gledati bivšu voljenu osobu kako se menja, nalazi novu ljubav, a mi se pravimo da je sve u redu i da nam to ništa ne znači. Treba da prođe dosta vremena kako bi se sve to prevazišlo, a možda i upozna neko novi i bolji. Ljubav se leči ljubavlju.
Ipak, ne treba ni ulaziti u drugu vezu, u nadi da ćemo tako potisnuti staru. Postoje ljudi koji ne podnose samoću, kao blagoslov, jer nam daje mogućnost da steknemo mudrost. Razmišljati na pravi način možemo samo onda kada smo usamljeni. Ukoliko konstantno nastojimo da imamo partnera, plašeći se samoće, nećemo moći da proniknemo ni u sopstveni, a ni u tuđi svet. Svakako je normalno da ćemo nakon gubitka biti tužni, često depresivni i da nećemo ni pomisliti na novu osobu u našem životu. To je u redu, jer naša osećanja su u fazi prevazilaženja nekoga, koji je do tada bio sastavni deo našeg života. Veoma je teško, za početak, prihvatiti činjenicu da više ta osoba nije sa nama. Sve se menja iz korena i dominantan je osećaj početne dezorijentisanosti. Ipak, tada se otvara mogućnost da vreme ispunimo upravo onim stvarima za koje možda ranije nismo imali vremena. Kada nam se glava ohladi, a srce smiri i kada ponovo nađemo unutrašnji mir, tada smo spremni za novi početak. Ujedno moći ćemo i ravnodušno pogledati bivšu ljubav u oči, iskreno joj želeći svu sreću ovog sveta.
Raditi na sebi, posvetiti se ljudima koje smo možda vremenom zapostavili, za početak je od bitnog značaja. Bez predrasude potražiti stručnu pomoć, za teži ljubavni slučaj, ne treba da predstavlja problem. Neko ko će nas objektivno i nepristrasno saslušati i možda dati dobar savet, više je nego neophodno u najtežim trenutcima. Ipak, mi smo ti koji sebi možemo najbolje da pomognemo, ali i da odmognemo. Razlozi za okončanje velike ljubavi mogu biti različiti. Najveći gubitak je onaj koji imamo u konekciji sa samim sobom. Ukoliko dozvolimo da zbog veze izgubimo vlastitu ličnost, onda ni takav odnos nije bio zdrav i delotvoran.
Verovali vi u drugu šansu ili ne, moguće je ponovo voleti. Svaka osoba, značajna za naš život, ostavlja dubok trag u nama. Ako ništa drugo, onda nam je bar pomogla da bolje spoznamo sebe i otvorimo se za nove ljude. Kada se dvoje raziđu, razloga uvek ima mnogo, ali je jedan pravi - životni putevi im se razilaze. Kako god mi to posmatrali, ponekad je bolje na pravom putu ići sam, nego na pogrešnom sa nekim. Ne treba trpeti nekoga ko loše utiče na nas, tražeći za to opravdanje. Kada krene nizbrdo i ukoliko nema smisla boriti se, pametnije je pustiti da sve ide svojim tokom. Najgore je siliti nešto što nam očigledno nije suđeno. Hrabrost je reći zbogom i krenuti iznova.
U svakom slučaju, kada nečemu dođe kraj možda je tako i najbolje. Teško je kada neke stvari ostanu nedorečene... Ipak, pročitanu knjigu treba zatvoriti i početi poglavlje u novoj i lepšoj, ne osvrtati se nazad u prošlost. Ona je ipak iza nas...